(allgemein) Verschwiegen, unauffällig.
ETYM. lat.-frz.
1. Allg. verschwiegen, unauffällig, rücksichtsvoll, vertraulich.
2. Im wissenschaftl. Sprachgebrauch: durch endl. Intervalle voneinander getrennt; so bilden z.B. natürl. Zahlen eine diskrete Zahlenfolge.
1. Po sebi različit ili odvojen; mat., fil., hem., diskretna veličina, veličina kod koje deo prethodi veličini, veličina čije služi kao mera (stotina kao celo sastoji se od 100 jedinica); supr. kontinuirana veličina, tj. veličina kod koje celina prethodi delovima, veličina koja nema mere u sebi (jedinica se ne sastoji iz razlomaka);
2. Koji ume razborito da pravi razliku među stvarima i sl., uzdržljiv, pažljiv, smotren, neproliven, ćutljiv, koji ume da čuva tajnu, pouzdan, poverljiv, obazriv, mudar, oprezan;
3. diskreto, kon diskrecione, muz., oprezno, vodeći računa o glavnom glasu i o nameri kompozitora.
Obazriv, pažljiv.
Na diskretan način, poverljivo, tajno (lat.)
(Physik) Nicht zusammenhängend, unstetig.