(Bauwesen) Kehlung, rinnenartige Profilierung an Gesimsen u. ä.
1. (Gula) bei Wirbeltieren (einschließl. Mensch) der vordere, obere Teil des Halses unter dem Kinn (Gurgel).
2. In der Baukunst ausgerundete Schnittkante zweier zusammenstoßender Flächen (z.B. Wand und Decke).
Prošireni i početni deo donjih disajnih puteva, koji služi istovremeno i kao organ za stvaranje glasa (fonaciju). Nalazi se u prednjem delu vrata i lako se uoči i napipa ispod kože. Iza grkljana je donji deo ždrela. Ispod donjed dela grkljana počinje dušnik. Štitna žlezda obuhvata grkljan i početni deo dušnika. Grkljan je čvrst, jer se sastoji od hrskavica koje su međusobno spojene. Iznutra zidovi su obloženi sluznicom koja na bočnim zidovima gradi ukupno četiri nabora nazvana glasnim žicama. Donji par nabora predstavlja prave glasne žice.
Deo probavnog trakta.
Krovni slivnik za kišnicu.
(Anatomie) Der nach vorn gelegene Teil des Halses mit dem Kehlkopf.