1. Mener dehors. Sortir sa voiture.
2. Publier. Sortir un livre.
3. (Familier) Tirer. Sortir un mauvais numéro.
4. (Familier) Vider. Sortir un importun.
5. (Intrans.) Pousser. Un plante qui sort au printemps.
6. (Intrans.) Quitter. Sortir de maladie.
7. (Intrans.) S'échapper. Un gaz qui sort.
8. (Intrans.) Émerger. Sortir de la mer.
9. (Intrans.) Venir. Sortir d'un milieu pauvre.
10. (Intrans.) Résulter. Je ne vois pas ce qui va en sortir.
Prvi put se pojaviti, nastupiti pred publikom (na pozornici, u književnosti); igrati prvu ulogu; držati prvi govor.
Pričati.
Pasti iz čega.
Otići napolje, napustiti prostoriju.
Prepisati, prepisivati; precrtavati, preslikavati; umnožavati (spis); fot. praviti otisak, snimati (sliku); fig. praviti po ugledu na, podražavati. (eng.)
Iščeznuti.
Odagnati, odbiti.
Voditi poreklo.
Viriti, virkati.
Provirivati.
Dans la seule formule au sortir de : ŕ la sortie (n.f.). Au sortir du bain.
Fin. Au sortir de l'hiver.
Mesto gde može da se izađe.