ETYM Cf.Latin operativus, French opératif.
1. Being in force or having or exerting force.
2. Effective; producing a desired effect; SYN. key.
3. Of or relating to a surgical operation.
1. Koji se izvodi putem operacije;
2. Izvršni, koji se odnosi na izvršenje nekog zadatka;
3. Prenosno: delotvoran, sposoban za akciju, praktičan, neodložan kod izvršenja (lat.)
Operator: as artisan, mechanic; a secret agent; private detective; a person who works toward achieving the objectives of a larger interest
Čovek koji radi. trudbenik.
1. Poznavalac pravila s obzirom na materijalni i mehanički deo neke umetnosti, veštine ili zanata; veštak u svom poslu, stručnjak; naročito: svršeni đak srednje tehničke škole; slušalac tehničkog fakulteta, student visoke tehničke škole;
2. Stručnjak u primeni naučnih metoda na proizvodnju.