Die theolog.-philosoph. Wiss. des MA, wie sie an Univ., Kloster- u. Domschulen gelehrt wurde. Sie war bestrebt, mit den Mitteln des Denkens ein umfassendes Weltbild im Rahmen des christl. Glaubens zu errichten, u. knüpfte an die grch. u. arab. Wiss. (Mathematik, Astronomie, Medizin) u. v. a. an die Naturphilosophie u. Metaphysik des Aristoteles an. Bed. Vertreter waren Albertus Magnus u. Thomas von Aquin. Als Gegenströmung zur kath. Romantik kam es im 19. Jh. zu einer Neubelebung (Neu-S.).
1. fil. Srednjevekovna filozofija koja je smatrala svojim zadatkom da dokaže da su verske istine u isto vreme i nužne istine razuma; to je ustvari teologija ili kakosu je zgodno nazvali, "služavka teologije";
2. Kod katolika: opatica (kaluđerica) koja je i učiteljica.