(griech.-lat.)erzählende Versdichtung, die myth., sagenhafte oder histor. Stoffe und Persönlichkeiten verherrlicht. Die E.-Überlieferung beginnt im Orient mit dem 'Gilgamesch-E.' (2. Jt. v.Chr.). Die frühesten Zeugnisse des westl. E. sind die 'Ilias' und die 'Odyssee' des Homer (8. Jh. v.Chr.). Im Mittelalter wurde das E. mit den byzant. Geschichtsepen, den Bibelepen und Herrscherviten fortgeführt. Stoffe aus der Völkerwanderungszeit verarbeiten Heldenepen wie z.B. das 'Nibelungenlied' (um 1200). In der Renaissance erlebte das E. als National-E. einen neuen Höhepunkt. In der Folgezeit wurde es jedoch im wesentl. vom Roman abgelöst.
Junački spev, jedinstevno pesničko prikazivanje izvesnog niza znatnih događaja okupljenih oko jednog središta, tj. oko glavnog junaka. (grč.)
Junački spev, jedinstevno pesničko prikazivanje izvesnog niza znatnih događaja okupljenih oko jednog središta, tj. oko glavnog junaka; epopeja može biti narodna, koja je uglavnom sastavljena od narodnih pesama i priča ("Kosovo" od St. Novakovića, "Lazarica" od Sr. Stojkovića, "Ilijada", "Odiseja" i dr.) i umetnička koju je napisao samo jedan pesnik; ova poslednja ima četiri vrste: istorijska epopeja, koja opeva znatne istorijske događaje, romantična epopeja, koja opeva junačke i ljubavne pustolovine čuvenih vite
Junački spev, jedinstevno pesničko prikazivanje izvesnog niza znatnih događaja okupljenih oko jednog središta, tj. oko glavnog junaka; epopeja može biti narodna, koja je uglavnom sastavljena od narodnih pesama i priča ("Kosovo" od St. Novakovića, "Lazarica" od Sr. Stojkovića, "Ilijada", "Odiseja" i dr.) i umetnička koju je napisao samo jedan pesnik; ova poslednja ima četiri vrste: istorijska epopeja, koja opeva znatne istorijske događaje, romantična epopeja, koja opeva junačke i ljubavne pustolovine čuvenih vite