In der Medizin Bez. für die teilweise Ausschaltung des Bewußtseins (durch mechan. Einwirkung auf das Gehirn, durch Narkotika u.a. oder durch psych. Erregung) sowie für die künstl. herbeigeführte Aufhebung der Schmerzempfindung (Anästhesie). - Betäubungsmittel sind Medikamente mit ausgeprägter Wirkung auf die Psyche. Sie können bei nicht fachgerechter Anwendung eine Sucht auslösen. Zu ihnen zählen starke Schmerzmittel (Morphinabkömmlinge) und zentral erregende Medikamente (Amphetamine). Betäubungsmittel unterliegen dem Betäubungsmittelgesetz (Neufassung 1981, Vorläufer: das Opiumgesetz von 1929), das den Mißbrauch unter Strafe stellt.
1. Neosetljivost prema bolu koja nastaje od bolesti, o zleda živaca ili mozga.
2. Veštačka anestezija (neosetljivost pojedinih delova tela), nastaje ubrizgavanjem kokaina ili sličnih tvari, što se čini kod operacija).
3. Opijanje čula tako da postanu neosetljiva prema bolu.
Opijenost, neosetljivost usled upotrebe narkotičkih sredstava.
Veštački izazvan dubok san pomoću narkotičkih sredstava kada se gubi svest i nastupa potpuna neosećajnost; otupljivanje bolova nakon udisanja narkotičkih sredstava u gasovitom stanju (primenjuje se kod vršenja operacija); v. anestezija (grč.)
Ekstaza, trans, ushićenje.