ETYM Latin mania, Greek, to rage; cf. Old Eng. manie, French manie. Related to Mind, Necromancy.
1. A mood disorder; an affective disorder in which the victim tends to respond excessively and sometimes violently; SYN. manic disorder.
2. An irrational but irresistible motive for a belief or action; SYN. passion, cacoethes.
Bolest poznata još iz antičkih vremena. Bolesnik posle kraćeg vremena groznice umire od paralize, prenose je zaražene životinje. Virus je izolovao Luj Paster.
Oblik duševnog oboljenja koje se javlja na razne načine, često u nastupima; bes, sumanutost, ludost, ludilo; u glavu uvrćena misao; nastranost, zanesenost, strast za čim, npr. za knjigama ( = bibliomanija), za Englezima i svim što je njihovo ( = anglomanija) itd.; manitost. (lat.)