ETYM Latin effectus, from efficere, effectum, to effect; ex + facere to make: cf. French effet, formerly also spelled effect. Related to Fact.
1. A result or consequence.
2. A symptom caused by an illness or a drug.
3. An impression (especially one that is artificial or contrived).
4. The central meaning or theme of a speech or literary work; SYN. essence, burden, core, gist.
5. (Of a law) Having legal validity; SYN. force.
6. Result; ability to produce a result; impression produced on a spectator, auditor etc.
1. Slika, prizor, činu drami (u staroj crpskoj književnosti);
2. danas. Delovanje, delatnost, delotvornost, akcija, rezultat, funkcija, uticaj, efekt, efikasnost;
2. Sila, moć, snaga (crkv.-slov.)
1. Učinak nekog posla; posledica, rezultat, uspeh, korist, dobitak;
2. Snažan utisak (lat.)
Zarada, dobit, ćar, vakat.
Sled.
Ishod, iznos, krajnje rešenje neke računske radnje; uspeh, ishod nekog rada, krajnji zaključak do koga se dođe ispitivanjem.
Impresija.
1. To act so as to bring about; SYN. carry out.
2. To cause to happen or occur; SYN. effectuate, bring about, set up.
Načiniti.
Sprovesti u delo.