ETYM Latin contextus; cf. French contexte.
1. Discourse that surrounds a language unit and helps to determine its interpretation; SYN. linguistic context, context of use.
2. The set of facts or circumstances that surround a situation or event; SYN. circumstance.
Veza misli u govoru; sadržina jednog akta u celini, smisao, spoj reči. (lat.)
1. Reči, sadržina nekog dela, napisa i sl. (za razliku od slika, napomena i dr u njemu);
2. Odlomak, rečenica iz Biblije (kao osnova propovedi);
3. muz. Reči pesme, opere i dr. za razliku od muzike (npr. tekst opere i dr.);
4. tip. Vrsta štampaskih slova u veličini od 20 tipografskih tačaka.
Words or passages immediately preceding and following a word or passage.
In archeology, an artifact's matrix (the sediment or material surrounding it), its provenance (its three-dimensional position within that matrix), and its association with other artifacts in the matrix.