aorist
Množina: aorists
ETYM Greek aoristos indefinite; a priv. + orizein to define.
A verb tense in some languages (classical Greek; Sanskrit) expressing action (especially past) without indicating its completion or continuation.
Expressing simple past time with no continuance.
Grammar, (tense) signifying happening in unrestricted or unspecified past.
aorist
IPA: / aorist /Pređašnje svršeno vreme, prošlo trenutno vreme.
Radnja se završila za jedan trenutak (npr. pogledah, dadoh).
imperfekt · imperfekat · perfekat · futur · indikativa · pasiv · pluskvamperfekat · infinitiv · indikativu · prezent · glagolski · participa · preterit · dativ · genitiv · augmentativi · konjuktiv · ablativ · glagolska · prisvojni · subjunktiva · plurala · veznik · suglasnik · konjunktiv · subjunktiv · bše · indikativ · prezenta · sufiksi · vokativ · nominativ · diftong · odrični · dijalektizmi · prezentu · sibilarizacija · infinitiva · imperfekta · perfekt