Nationalökonomie, Sozialökonomik, polit. Ökonomie, Hauptgebiet der Wirtschaftswiss. neben Betriebswirtschaftslehre, Finanzwiss. u. Statistik: die Wiss. von den Gesetzmäßigkeiten auf nationaler Ebene bei der Gütererzeugung (Produktion), Einkommensverteilung (Distribution) u. Einkommensverwendung (Konsum u. Ersparnis), von den Bestimmungsfaktoren (Geld, Kredit, Investition, Wert, Preis, Marktformen, Wirtschaftsordnung) u. vom Wesen der wirtsch. Vorgänge (Konjunkturen u. a.).
Teil der Wirtschaftswiss. (inkl. angewandte Sozialwiss.), der sich mit gesamtwirtschaftl. Zusammenhängen befaßt.
Upravljanje kućom, domaćinstvo, celishodno uređenje; gazdinstvo, imanje, dobro; štednja, štedljivost, razumno iskorišćavanje dobara i snage; privreda, poljoprivreda, nauka o privredi, poljoprivredi, o organizaciji proizvodnje, po načelu: što veći uspeh sa što manjim sredstvima, tj. postizanje cilja što manjom upotrebom snage. (grč.)
Nauka o zakonima ekonomskog razvoja društva. NJen su predmet - društveni odnosi proizvodnje, koji se razvijaju i menjaju po određenim zakonima u vezi sa razvijanjem materijalnih proizvodnih snaga društva. U ljudskoj istoriji su bili odnosi proizvodnje (produkcioni odnosi) prvobitne zajednice, ropstva, feudalizma i kapitalizma. (grč.)