Linguistik, die Wiss. von der (menschl.) Sprache. Sie beschäftigt sich im Unterschied zur Philologie mit der Sprache überhaupt als Verständigungsmittel u. als Zeichensystem. Sachlich sucht die S. jede nur denkbare Seite an der menschl. Sprache zu erfassen: Sprachlaute (Phonetik, Phonologie), Strukturen (Grammatik mit Morphologie, Lexikologie u. Syntax) sowie die Sprachinhalte (Semantik, Sprachinhaltsforschung). I.w.S. gehören zur S. auch Sprachpsychologie, Sprachsoziologie u. Sprachgeographie mit Dialektologie (Mundartenkunde).
Nauka o jeziku, nauka analitičkkog karaktera kojoj je zadatak da činjenice koje je prikupila filologija svestrano analizira, utvrdi njihove veze i uzroke, i da tako otkrije i utvrdi opštu zakonitost u životu i razvitku jezika. (lat.)