i.w.S. jede menschl. Wohnstätte; außerdem das Gebiet, in dem Menschen wohnen u. ihren Lebensunterhalt finden, einschl. der Bauten u. Anlagen. I.e.S. die vorgeplante Anlage neuer Ortsteile oder ganzer Dörfer u. Städte, z.B. im MA bei der dt. Ost-S.
Siedlungsformen
die Formen menschl. Niederlassungen: Einzelhof, Weiler, Dorf, Stadt.
Zgrada u kojoj stalno stanuje vojska; fig. kućerina. (fr.)
1. Naseobina, naselje; naselja u nekoj stranoj, naročito prekomorskoj zemlji, koja osniva jedna strana država radi ekonomske koristi;
2. U imperijalizmu: područje koje je prigrabila neka od razvijenih drava i koje njen finansijski kapital monopolski eksploatiše kao sveru izvoza kapitala, izvore siovina i prodajno tržište. Svojom borbom u uslovima krize kapitalizma mnoge ranije kolonije postale su slobodne zemlje.
3. Ferijalne kolonije, letovanje učenika u grupama, pod nadzorom nastavnika, u klimatski povoljnim i primorskim krajevima, radi oporavljanja.
4. Radna kolonija;
5. Slikarska kolonija (lat.)
1. Naseljavanje, naseljenje, osnivanje kolonije.
2. Naseljavanje nenastanjenih krajeva u vlastitoj zemlji;
3. Osnivanje naselja u zavisnoj zemlji;
4. Okupacija i pokoravanje neke zemlje i nasilnim putem pretvaranje ove u koloniju (lat.)