das vom Staat anerkannte Recht der Angehörigen einer Gebietskörperschaft sowie von Personal- oder Realkörperschaften auf eigenverantwortl. Wahrnehmung allg. oder durch Gesetz genau abgegrenzter Verwaltungstätigkeit einschl. Rechtsetzung (Autonomie).
Samozakonodavstvo, samouprava, politička nezavisnost, samostalnost; fil., pokoravanje svojim vlastitim zakonima (supr.: heteronomija).
Nezavisnost, samouprava; ustavom i drugim zakonima države regulisano pravo nacionalno-teritorijalne oblasti da samostalno rešava stvari unutrašnje uprave, uz poštovanje saveznih zakona i propisa državne zajednice u kojoj i autonomna jedinica uzima odgovarajuće učešće u upravljanju.
Sistem crkvene samouprave, verski pokret u nekim katoličkim zemljama, naročito anglosaksonskim, koji teži za potpunom nezavisnošću svake kongregacije, tj. lokalne crkve u odnosu na rimskog papu ili kojeg drugog verskog poglavara u pitanjima vere i crkvene discipline (lat.)