Spaltung kirchl. u. rechtl., aber nicht lehrmäßige Trennung u. Bildung selbständiger Teile in einer Kirchengemeinschaft. Bes. bekannt sind: 1. Morgenländisches S. zw. der morgenländ. u. der abendländ. Kirche 867, endgültig 1054; 2. Abendländisches oder Großes S. (13781417), als 2 oder sogar 3 Päpste gleichzeitig den Primat beanspruchten.
Separisanje, separacija.
Raskol.
1. Cepanje pravoslavne crkve u Rusiji, sektaštvo, rascep, razdor uopšte;
2. Prekid crkvenih odnosa između Rusije i Carigrada u 11. veku, razdvajanje na istočnu, pravoslavnu i zapadnu, rimokatoličku crkvu;
3. Odvajanje od crkve zbog neslaganja s nekim crkvenim propisima, šizma (cepanje na sekte pravoslavne crkve) u Rusiji;
4. Prenosno: razdvajanje, razdor u pokretu uopšte (rus.)
Rascep, raskol, odvajanje (naročito od crkve ili vere); fig. podvojenost, rascep.