(allgemein) Die Art u. Weise; M. vivendi, »eine Art, zu leben«, erträgl. Übereinkunft.
Načinstvo, put i način na koji nešto postoji, zbiva se ili zamišlja; kategorije modaliteta su: mogućnost - nemogućnost, stvarnost - nestvarnost, nužnost - slučajnost; log. svojstvo suda da se u njemu iskazuje odnos kao moguć (problematičan), stvaran (asertoran) ili nužan (apodiktičan sud); neposredno zaključivanje modalitetom: Ako je istina da S mora biti P, onda je istina de S jeste P, i istina je da je S mogućno kao P. Ako S jeste P, sleduje da je S kao P mogućno, a ne sleduje da S mora biti P. Ako S jeste mogućno kao P, ne sleduje niti da S jeste P, niti da S mora biti P;
muz. tonski red;
fig. slučajna razlika, sporedna razlika. (lat.)
Mera, merilo; put i način nekog zbivanja ili postojanja; muz. vrsta tona, tonski red, skala; gram. glagolski način (modus indikativus = određeni način, modus konjuktivus = savezni način, zavisni način (u grčkoj, latinskoj, francuskoj i nemačkoj gramatici); modus optativus = željni način; modus imperativus = zapovedni način; pl. modi; fil. način postojanja (Spinoza). (lat.)
Oblik postupka, metod rada.