(lat. punctus contra punctum 'Note gegen Note')Lehre der (relativ) selbständigen Führung zweier oder mehrerer Stimmen im musikal. Satz. Der K. wurde seit dem 14. Jh. in feste Regeln gefaßt, seine Blütezeit war das 15./16. Jh.
Veština da se dve melodije ili više njih povežu tako da , dok se istovremeno izvode, skladno zvuče.
"Tačka prema tačci", tj. nota prema noti (zato što su se ranije mesto nota upotrebljavale tačke); veština sjedinjavanja više glasova prema zakonima harmoničnosti; naročito: deo kompozicije koji sa jednom datom melodijom (lat. cantus firmus) stapa u harmoničnu celinu jednu melodiju ili više drugih samostalnih melodija. (lat.)