Nach dem Betraum des Königspalastes in Paris, wo die Cappa, das Mönchskleid des hl. Martin, aufbewahrt wurde, benannter kleiner Sakralraum, der häufig für bes. Zwecke benutzt wird (Taufkapelle, Totenkapelle). Später wurde der Name auch für die Beträume anderer Paläste verwendet (Schloßkapelle, Pfalzkapelle), wie schließlich allg. für kleinere selbständige Sakralbauten und der Kirche angegliederte Räume (Chorkapelle, Seitenschiffskapelle).
Crkvica, domaća (dvorska) bogomolja; prvobitno: mesto (sakristija) gde je sveštenik ostavljao svoj ogrtač (l. cappa) i crkvene utvari; docnije: mesto za pevače i muzičare u crkvi; crkveni hor (pevači i orgulje); muzičko društvo, muzički orkestar; a kapela muz. brže no što se izvodi jedan crkveni komad; pevanje a kapela, horsko povenje bez muzičke pratnje; ala kapela, kao u kapeli, tj. vokalna i instrumentalna muzika zajedno. (lat.)
Skup svirača koji učestvuju u sviranju neke kompozicije (grč.)
Orhestar, skup uvežbanih muzičara.
(Musik) Urspr. Bez. für einen Sängerchor, mit Beginn des 17. Jh. auch für Instrumentalgruppen; heute zur Unterscheidung vom Sinfonieorchester für bestimmte Instrumentalzusammenstellungen, die nicht alle Instrumente enthalten (Blas-, Militär-K.).