Mnogi antički narodi su pratili godišnje kretanje Sunca i po njegovom položaju u podne određivali godišnja doba. Tako su Vavilonci, dva milenijuma pre naše ere, delili zvezdano nebo na tri pojasa: srednji, pojas, širine 30 stepeni oko ekvatora, nazivali su Anu, severno se nalazi Enlil a južno Ea. U vreme letnjih vrućina Sunce je ulazilo u Enlil, a u zimsko doba u Ea. Tako su oni uočili smenu godišnjih doba i njihovu zavisnost od visine Sunca u podne. Oni nisu mogli da danju vide zvezde, ali su znali da izračunaju gde se nalazi Sunce u određenom periodu.
Godišnje doba, doba najzgodnije za neku vrstu poslova ili bavljenja (kupanje, žetve, berbe, smučanja, pozorišta, igranki, zabava i dr.). (fr.)