(Publizistik) Kurzer, scharf pointierender Meinungsbeitrag in Zeitungen u. Zeitschriften.
(Literatur) In mittelalterl. lat. Handschriften die Erklärung oder Übers. schwieriger u. unverständl. Wörter.
1. Sprachhistor. eine Übersetzung oder Erläuterung eines Wortes in alten Handschriften, zw. den Zeilen oder an den Rand geschrieben und in Glossaren zusammengefaßt.
2. Ursprüngl. span. Gedichtform (15.-17. Jh.), in der ein bekanntes Thema oder Motto (Verse eines Gedichts u.a.) kommentiert oder variiert wird.
3. Witziger (polem.-) feuilletonist. Kommentar in der Presse zu aktuellen Ereignissen.
1. Objašnjenje, tumačenje nedovoljno poznatih reči u naučnom tekstu.
2. Jezgrovita misao vodilja, geslo, moto, poruka, lozinka;
3. Kratka mudra izreka koja stoji na početku knjige ili članka;
4. Pesma od četiri strofe čiji poslednji stihovi čine zasebnu rimovanu strofu;
5. Napomena, opaska;
6. Zbirka tumačenja srednjovekovnih pravnih spomenika (grč.)
Prvobitno: tamna, nejasna reč koji treba protumačiti; zatim: tumačenje, objašnjenje; u običnom životu: pokudna ili zlobna primedba; poet. pesma od četiri strofe čija poslednja četiri reda, čitana zajedno, daju samu za sebe razumljivu slikovanu strofu; napomena, primedba (naročito sa strane u knjizi).
Opaska, zapažanje.