allg. ein ebenes Areal, in der Geometrie ein zweidimensionales, beliebig im Raum gekrümmtes Gebilde, bes. durch Begrenzung eines Körpers. Algebraisch unterscheidet man uneigentl. F. (Punkt, Gerade und F., die sich in Ebenen abwickeln lassen) und eigentl. Flächen 2. Grades. Der F.inhalt ist die Größe einer allseitig begrenzten F., gemessen in Quadratmetern (m²) oder Vielfachen oder Teilen davon.
Ledina, livada, komad ravnog zemljišta, polje.
Spoljna stran nečega, površ.
Ravna površina, ravnica.
Geometr. Gebilde mit 2 Ausdehnungen; Begrenzung eines Körpers. Die einfachste F. ist die Ebene.
1. Iznalaženje jedne površine jednake sa nekom danom povšinom, naročito iznalaženje kvadrata jednakog po površini sa jednom danom površinom, kao u čuvenom problemu koji se zove kvadratura kruga, tj. pretvaranje kruga u kvadrat sa jednakom površinom pomoću šestara i lenjira; fig. tražiti kvadraturu kruga, tražiti nešto nemoguće, pošto je broj PI, transcendentalan broj;
2. Odnosni (relativni) položaj dvaju nebeskih tela kada je njihova razlika dužine 90 stepeni.