(lat.)spannungserfüllter, unharmon. Klang; in der klass. Harmonielehre ein Zusammenklang, der eine Auflösung fordert. In der atonalen Musik des 20. Jh. haben die D. und ihr Gegenteil, die Konsonanz, ihren qualitativen Unterschied verloren.
Nesklad, nesloga, nesaglasnost, neslaganje, razdor.
Odnos dvaju ili više tonova čije zvučanje ne može da zadovolji, nego traži veću konsonanciju (u sekundi, septimi, noni i dr.), tj. prijatniji utisak na uvo.
1. Nesklad glasova, pogrešan akord;
2. prenosno: Nesklad, neslaganje, razdor; suprotno: konsonanca.