neben der Viehzucht zweiter Hauptzweig der Landwirtschaft, der die Nutzung des Bodens durch Bearbeitung, Düngung und Bewässerung für Saat, Pflege und Ernte von Kulturpflanzen umfaßt.
Najranija zemljoradnička područja otkrivena su na Bliskom istoku: u Mesopotamiji, na planin Zagros, Anadoliji (današnjoj Turskoj), severnoj Siriji i pored reke Jordana. Na ovim područjima zemljoradnja se pojavila pre oko 10.000 godina. Kasnije je obrada zemlje počela i u drugim oblastima - u severnoj kineskoj niziji, dolini reke Ind, jugoistočnoj Aziji, Sahari, dolini Nila i delovima Severne i Južne Amerike, zavisno od biljaka i životinja koje su postojale u regionu. U starom Egiptu uzgajali su Lan, pšenicu i ječam i proizvodili pivo fermentacijom žita, kao i grožđa za vino, koje su gnječili, a sok ostavljali u velikim ćupovima da fermentira. U Evropi je zemljoradnja počela u jugoistočnim delovima i postepeno se širila poboljšanjem klime. U starom Rimu uzgajani su pšenica, raž i ječam, kao i masline i grožđe. U staroj Kini, na severu, pored Žute reke, gajili su proso, a na jugu pirinač čije je uzgajanje poboljšano građenjem kanala za navodnjavanje. Američki domoroci uzgajali su kukuruz, a kasnije su kultivisali tikvu i pasulj. U Sahari su gajeni lan, pirinač i proso. Oko 700. godine uveden je sistem rotacije zemljoradničkih kultura na tri polja. Svake godine seljaci su sejali žito na jednom polju, povrće na drugom, a treće polje se obrađivalo da bi vratilo plodnost. Drugi glavni napredak bio je pronalazak rala sa točkovima.