(Völkerkunde) Volksstamm, eine sehr unterschiedl. große Gruppe von Menschen, die ein eigenes Territorium besitzt u. sich von ihrer Umgebung durch Sprache oder Dialekt, Sitte, Brauch, gesellschaftl. Einrichtungen u. stoffl. Kulturbesitz abhebt.
Stablo.
Vojsna skupina (kor) oficira i podoficira u jednoj vojnoj bolnici; stalni kadar, voj. mirnodopska vojna sila jedne države, vojnici koji su na otsluženju svog zakonom propisanog roka.
Dom, porodična zgrada za stanovanje.
Rodoslov.
Rasa, soj, grupa životinjskih ili biljnih primeraka u jednoj vrsti, s naročitim osobinama koje se prenose na potomstvo.
Srodstvo. Rodbina, svojta.
Sorta, kov, pasmina.
Drvo, deblo.
(Grammatik) Der von Flexionsendungen befreite Wortkern eines Simplex oder Derivativums; auch dasjenige Morphem, das als kleinste Einheit der Wortbildung anzusehen ist (z.B. »-wend-« in »Verwendung«).