1. In sich geschlossenes religiöses oder wiss. Konstrukt, das nach internen Regeln an Schüler oder Anhänger weitergegeben wird.
2. Berufsausbildung in Lehrberufen. Die L. erfolgt in einem Betrieb nach berufsständ. Ordnung und unter Anleitung eines qualifizierten Ausbilders oder Meisters und endet mit der Prüfung vor der Industrie- und Handelskammer.
3. Meßinstrument zur Überprüfung von Maßen, Formen und Paßgenauigkeit von Werkstücken. L. gibt es, bedingt durch die unterschiedl. Verwendungszwecke, in einer Vielzahl von Konstruktionen (Maß-L., Fühler-L., Schieb-L., Schraub-L.).
Pravilo, pouka; u klasičnoj književnosti Grka: filozofsko pravilo; u Novom zavetu: carska naredba, zakonska odredba, zaključak crkvenog sabora (koncila); hrišćanske dogme, formulisana hrišćanska načela koja sadrže saznanja o bogu, svetu i o božanskih odredbama koje su u vezi sa spasenjem čoveka. (grč.)
Učenost; nauka, učenje o nečemu izloženo kao sistem; naučno tvrđenje koje ne vodi računa o stvarnosti ili se ne osvrće na nju; u crkvenom smislu: poučavanje u hrišćanskoj religiji, katihizam. (lat.)
Sistem znanja iz neke oblasti, delatnost naučnika.
Savet.
Sticanje znanja.
Struka majstora, zvanje, profesija.
Veština, umešnost, sposobnost, struka, zvanje, profesija; majstorija, zanimanje (tur.)