(Erdkunde)die Wiss. von den Lagebeziehungen, den Erscheinungen und den Räumen der Erdoberfläche. Die G. beschreibt nicht nur die Erdoberfläche, sondern untersucht das Verhältnis zw. Erde und Menschen. Mittelpunkt der G. ist die Länderkunde, in der die Räume der Erdoberfläche in ihrer Eigenart erfaßt und dargestellt werden. Anfänge einer G. gab es bereits im griech. Altertum (u.a. Herodot). Eine Fülle neuer Erkenntnisse brachte das sog. Entdeckerzeitalter (seit dem 15. Jh.), auch wenn die Beschreibung von Kuriositäten zunächst im Vordergrund stand. Erst im 17. Jh. wurden die bis dahin gesammelten Fakten wiss. bearbeitet und gegliedert (B. Varenius). Anfang des 19. Jh. wurden im Zusammenhang mit der europ. Kolonialpolitik geograph. Gesellschaften gegründet, seit 1871 ist die G. Universitätsfach.
Zemljopis, nauka o položaju, kretanju, veličini, obliku i životu Zemlje i njene površine, same po sebi i sa obzirom na čoveka; biološka geografija, proučava rasprostranjenost i značaj biljnog i životinjskog sveta na Zemlji; matematička geografija, proučava Zemlju kao nebesko telo i način njenog predstavljanja na kartama; politička geografija, prikazuje društvene i državne odnose na Zemlji; fizikalna ili fizička geografija opisuje prirodne oblike i pojave na Zemljinoj površini. (grč.)
Geografija.