ETYM. lat.
1. Lehrhafte Erzählung, die menschl. Verhaltensweisen und Charaktere auf das Tierreich übertragen darstellt; bekannte Fabeldichter waren u.a. Äsop, La Fontaine.
2. Kurzdarstellung eines Roman- oder Drameninhalts.
Kraća poetska priča, ispunjena fantastičnim zbivanjima i natprirodnim bićima.
1. Kratka priča u kojoj životinje predstavljaju ljude i njihove osobine.
2. Predmet radnje u književnom delu, fabula.
1. Basna, priča u kojoj se prikazuju događaji čiji su junaci životinje, koje misle, rade, govore i ponašaju se kao ljudi, obično sa ciljem da pouči ili da ismeje mane i slabosti ljudske. Kao pisci ovakvih priča čuveni su: Ezop, Lafonten, Lesing, Krilov, Dositej Obradović i dr.;
2. Izmišljotina, bajka; laž;
3. Predmet, sadržina (drame, epa, priče itd).
Materijal za gradnju.
Sastav, struktura.
Bajka, pripovetka o događajima iz života natprirodnih i božanskih bića, u kojoj se ta božanska bića spuštaju na Zemlju, žive i rade kao ljudi, s kojima se često druže i zajedno s njima vrše mnoge čudnovate i junačke podvige (najlepše primere mita imamo u staroj klasičnoj, naročito grčkoj mitologiji); mitos. (grč.)
Stvar.
Pripovetka, kazivanje.