1. Relatif ŕ la mécanique.
2. De nature mécanique. Panne mécanique.
3. Machinal. Geste mécanique.
Koji se tiče mašina, koji pripada mašinama; izrađen na mašini.
1. Zanatski, ručni, rukom izrađen;
2. Izrađen ili učinjen po navici, bez učešća mišljenja i svesti, mahinalan;
3. Koji se tiče mehanike, koji spada u mehaniku; koji je izazvan kretanjem, prirodnim (fizičkim) uzrocima. (grč.)
1. (Physique) Science des mouvements.
2. Mécanisme.
3. Machine. Une mécanique de précision.
Sastav, sklop, spoj, spajanje dveju ili više stvari, jedinjenje; splet, sticaj; log. vezivanje srodnih pojmova; fig. računanje, proračunavanje, dovijanje; naslućivanje; plan, namera; kombinovanje. (lat.)
Deo fizike koji se bavi proučavanjem pojava kretanja i mirovanja, tj. zakonima, silama i pomoćnim sredstvima koja izazivaju kretanje i ravnotežu tela, nauka o kretanju i ravnoteži; deli se na statiku (hidrostatiku, aerostatiku) dinamiku (hidrodinamiku, aerodinamiku i dr.); nauka o mašinama; uređenje, građa mašine itd. (grč.)
1. Građa (ili sastav, unutarnji sklop) neke mašine (časovnika, puške i dr.);
2. Zakonski određen sistem kretnji ili zbivanja, kao i naprava koja izvodi te kretnje;
3. fil. Pogled na svet po kome je sve što se zbiva u prirodi mehaničko dejstvo materije. (grč.)