1. Ensemble de croyances.
2. Doctrine.
Pravilo, pouka; u klasičnoj književnosti Grka: filozofsko pravilo; u Novom zavetu: carska naredba, zakonska odredba, zaključak crkvenog sabora (koncila); hrišćanske dogme, formulisana hrišćanska načela koja sadrže saznanja o bogu, svetu i o božanskih odredbama koje su u vezi sa spasenjem čoveka. (grč.)
Učenost; nauka, učenje o nečemu izloženo kao sistem; naučno tvrđenje koje ne vodi računa o stvarnosti ili se ne osvrće na nju; u crkvenom smislu: poučavanje u hrišćanskoj religiji, katihizam. (lat.)
Nauka o pojmovima, o idejama, o osnovama saznanja, metafizika; učenje o psihičkim funkcijama i tvorevinama, o postanku i razvitku mišljenja; mišljenje, misli koje sačinjavaju jednu idejnu celinu, npr. ideologija socijalizma, sve misli koje sačinjavaju socijalizam i kojima se rukovodi socijalizam; po Marksu skupina svesti, ideja i određivanja vrednosti neke društvene grupe, ona je "nadgradnja" na osnovi društvenih i privrednih odnosa, od kojih zavisi postanak i razvoj određenih duhovnih, kulturnih oblika. (grč.)