(Antiquité) Celui qui, pour le plaisir du peuple, combattait sur l'arène, volontairement ou de force, contre un autre homme ou contre une bête féroce, avec une arme meurtrière.
Učesnik u borbi, ratnik.
Onaj koji se bori za platu, profesionalni borac, borac u areni; kod Rimljana: borci, obično robovi ili ratni zarobljenici, koji su se u cirkusima međusobno borili i bili vrlo rado gledani.
Reč gladijator je najpre označavala mačevaoca u brojnim nadmetanjima, a posle profesionalnog borca u javnim priredbama u Rimu. Poreklo gladijatorskih borbi je etrursko, a u početku su se priređivale na pogrebnim svečanostima. Gladijatori su bili obučavani u posebnim školama. U Italiji je bilo više takviz škola (Pompeja). Po naoružanju i načinu borbe razlikovalo se nekoliko vrsta gladijatora - borci naoružani galskim oružjem, borci sa kolima, borci sa mrežom i trozubom, zločinci, osuđeni na borbu sa zverima.
Gladijatori su učestvovali u bitkama na vodi, u areni ili na jezeru. Borbe su se najpre izvodile na trgovima, a onda u amfiteatrima. Tokom vremena, običaj održavanja takvih borbi raširio se po čitavom Rimskom carstvu. Uvod u borbu bio je mimohod gladijatora, posle čega je sledila nameštena borba dok fanfare ne bi oglasile početak prave borbe. Pobeđeni borac je mogao biti pošteđen ako su gledaoci mahanjem maramice ili stisnutom pesnicom na to pristali. Ako nisu želeli da bude pošteđen, okrenuli bi palac nadole. Popularni pobednici su sticali slobodu. Neki rimski političari u doba Republike od gladijatora su formirali svoju telesnu gardu.