Zapovednik (grada, tvrđave, vojne jedinice od bataljona naviše, ratne lađe itd). (ital.)
Zapovednik čete, baterije, eskadrona i dr.; vitez, nosilac nekog višeg ordena, npr., legije časti. (fr.)
Početni čin višeg oficira, komandant bataljona ili baterije; upravnik, nadzornik imanja; mažor. (lat.)
Vođa, vođ.
Naredbodavac, komandant.
1. Qui commande dans une place, ou qui commande des troupes, une troupe.
2. Officier qui commande.