ETYM Latin Vandalus, Vandalius; of Teutonic origin, and probably originally signifying, a wanderer. Related to Wander.
Someone who willfully destroys or defaces property.
Kod starih Grka: svaki onaj koji nije znao da govori grčki, dakle tuđinac, stranac; kod Rimljana: narodi koji nisu imali grčkog ni rimskog obrazovanja; danas: neobrazovan, grub, surov čovek, divljak; barbarin, varvarin.
Kod starih Grka: svaki onaj koji nije znao da govori grčki, dakle tuđinac, stranac; kod Rimljana: narodi koji nisu imali grčkog ni rimskog obrazovanja; danas: neobrazovan, grub, surov čovek, divljak; barbar, varvarin.
Divlji čovek.
Uništavalac kulturnih vrednosti, divljak, barbar, rušitelj (lat.)
1. Divljak, nekulturan čovek; pripadnik primitivnog, nekulturnog naroda;
2. Čovek koji ruši kulturne vrednosti ili ih ne čuva;
3. Surov, grub, okrutan čovek;
4. Kod starih Grka i Rimljana; svaki stranac (grč.)
Kod starih Grka: svaki onaj koji nije znao da govori grčki, dakle tuđinac, stranac; kod Rimljana: narodi koji nisu imali grčkog ni rimskog obrazovanja; danas: neobrazovan, grub, surov čovek, divljak; barbar, barvarin. (lat.)
A member of the Germanic people who overran Gaul and Spain and North Africa and sacked Rome in 455.
Member of a Germanic people related to the Goths. In the 5th century AD the Vandals invaded Roman Gaul and Spain, many settling in Andalusia (formerly Vandalitia) and others reaching N Africa 429. They sacked Rome 455 but were defeated by Belisarius, general of the emperor Justinian, in the 6th century.