ETYM Written also tabu.
Prohibition applied to magical and religious objects. In psychology and the social sciences the term refers to practices that are generally prohibited because of religious or social pressures; for example, incest is forbidden in most societies.
1. A prejudice (especially in Polynesia and other South Pacific islands) that prohibits the use or mention of something because of its sacred nature; SYN. tabu.
2. An inhibition or ban resulting from social custom or emotional aversion; SYN. tabu.
Verovanje koje prethodi rasuđivanju ili sudu kojim se podsvesno donese izvesni zaključci, čime se pravi smetnja objektivnom rasuđivanju; to je zaključivanje na nereprezentativnom uzorku osobina, obično nerealno preuveličanih, kao bitnih obeležja ličnosti o kojoj se zaključuje, a aztim se nekoliko takvih slučajeva uopštava na celu grupaciju o kojoj se donose zaključci; tako nastaje gruba greška u zaključivanju, tj. stvara se zabluda, pogrešno mišljenje, gledište, uverenje o kome, o čemu, koje nije osnovano na proverenim činjenicama i često je u suprotnosti s logičkim rasuđivanjem (lat.)
Svetost i neprikosnovenost bogovima posvećenih stvari, mesta ili osoba, jer ako se dodirnu, oni tobože donose veliku nesreću, bolest i smrt (u religiji ostrvljana Južnog Mora), jedan od najnižih kultova demona i prirodnih predmeta; tabuizam.
Nedozvoljavanje.
ETYM Written also tapu.
Forbidden to profane use especially in South Pacific islands; SYN. tabu.
To declare as sacred and forbidden.