ETYM Old Eng. ruine, French ruine, from Latin ruina, from ruere, rutum, to fall with violence, to rush or tumble down.
1. A ruined building.
2. An event that results in destruction; SYN. ruination.
Slom, krah.
Propast, nesreća, gubitak; razvalina, ruševina, ostatak od građevine koja se vremenom sama srušila; fig. čovek propala zdravlja. (lat.)
Ruine.
Propast, krah.
Uništavanje, satiranje.
ETYM See Ruin (n.).
1. To cause to fail.
2. To reduce to ruins.
Srušiti, razoriti, uništiti, upropastiti, upropašćavati (imanje, odelo, zdravlje, ugled itd.); pretvarati u ruševine. (lat.)
Iskoreniti, istrebiti.