ETYM Cf. Old Fren. rectorie or rectorerie, Late Lat. rectoria.
1. The province of a rector; a parish church, parsonage, or spiritual living, with all its rights.
2. A rector's mansion; a parsonage house.
Oblast koja se nalazi pod upravom pravoslavnog sveštenika (grč.)
"Tuđina"; izraz kojim su hrišćanske opštine same sebe nazivale smatrajući se tuđincima u ovome svetu; oblast koja se nalazi pod upravom jednog sveštenika, paroha, i ima bar jednu svoju crkvu (parohijska crkva).