ETYM Old Eng. ordenance, Old Fren. ordenance, French ordonnance. Related to Ordain, Ordnance, Ordonnance.
(Homonym: ordnance).
1. A rule established by authority; a permanent rule of action; a statute, law, regulation, rescript, or accepted usage; an edict or decree; esp., a local law enacted by a municipal government.
2. An established rite or ceremony.
Decree.
Nalog, naređenje.
Konačno rešenje, naredba, rezultat odlučivanja.
Raspored, uređenje, red; naredba, uredba, odredba, odluka, propis, rešenje; voj. niži oficir, podoficir, desetar ili redov koji je dodeljen nekom višem oficiru da izvršava njegova naređenja; slik. raspored i razmeštaj predmeta na slici. (fr.)
Zakon, osnovni zakon; propis, odredba; naročito: pravila nekog društva (statuti).