ETYM Cf. French opportuniste.
A person who places expediency above principle; SYN. self-seeker.
Čovek koji se ume snalaziti; u radničkom pokretu: sporazumaš s klasnim neprijateljem u svim prilikama, v. oportunizam; pr. oportunistički. (lat.)
Taking immediate advantage, often unethically, of any circumstance of possible benefit; SYN. opportunistic, timeserving.