ETYM Old Eng. legioun, Old Fren. legion, French légion, from Latin legio, from legere to gather, collect. Related to Legend.
1. A large military unit.
2. Association of ex-servicemen.
Roman army unit. In the later republic and the empire a legion comprised 5,000–6,000 men, mainly foot soldiers, organized in centuries (units of 60–100). Legions were designated by numbers and honorary titles, and served as garrisons or armies in the field. Under the empire there were 25–30 legions, with soldiers serving about 25 years before their discharge with a pension.
U starorimskoj vojsci: odeljenje od 1200-6000 pešaka i 300 konjanika, podeljeno na 30 manipula i 60 centurija, a docnije na 10 kohorata; fig. velika množina vojske, četa, odred, vojska; v. ležjon etranžer.
/>
Legija se delila na kohorte, kohorte na manipule, a manipule na centurije. Rimska konjica se delila na 10 turmi, po 30 konja, a one na tri dekurije po 10 konja. Svakoj rimskoj legiji dodavana je jedna saveznička, koja je imala isti broj pešadije i konjcie. Konzul je komandovao armijom (18.600-20.000 ljudi). Armije su se retko spajale, ratovale su samostalno. U armijama je odnos konjice i pešadije bio jedan prema devet.
Sijaset, množina.
Oružane snage, armija.
Many, numerous