ETYM Cf. French intuitif.
1. Derived from or prompted by a natural tendency; SYN. visceral, glandular.
2. Obtained through intuition rather than from reasoning or observation; SYN. nonrational.
1. Koji je predmet intuicije, koji se saznaje intuicijom, koji se neposredno opaža i uviđa, bez posredstva razmišljanja (intuitivna istina);
2. Koji sačinjava intuiciju i koji prati intuicija, do koga se dolazi neposrednim shvatanjem suštine stvari (intuitivno saznanje); supr. diskurzivan;
3. Koji je obdaren intuicijom, koji saznaje intuicijom, koji može da neposredno uviđa i opaža; intuitivan duh, duh koji neposredno uviđa i opaža, koji sagleda celinski, a ne rasuđuje raščlanjivanjem (analizom) i apstrakcijom. (lat.)