ETYM Old Eng. idole, French idole, Latin idolum, from Greek, from idein to see. Related to Wit.
(Homonym: idle, idyl).
1. A material object that is worshipped as a god; SYN. graven image, god.
2. Someone who is adored blindly and excessively; SYN. matinee idol.
Predmet slepog obožavanja.
Lik božanstva u obliku skulpture ili slike (najčešće izrađen od drveta, kamena ili metala) kome se klanjaju vernici obožavajući ga (grč.)
Kumir, predmet slepog obožavanja i poštovanja; opsena, varka, natprirodno biće; fil čovečja predrasuda koja smeta pravom saznanju istine (Frensis Bekn).
Predmet obožavanja, idol.
Slika, kip ili lik kome se iskazuje obožavanje, idol, fetiš (rus.)