ETYM Cf. French idéalisme.
1. Impracticality by virtue of thinking of things in their ideal form rather than as they really are.
2. The doctrine that ideas are the only reality.
In philosophy, the theory that states that the external world is fundamentally immaterial and a dimension of the mind. Objects in the world exist but, according to this theory, they lack substance.
Realizmu i materijalizmu suprotan pogled na svet, po kojem je spoljni svet samo predstava subjekta koji opaža, čak i materija samo oblik u kojem duh dolazi do izražaja; apstraktni idealizam, platonska pretstava o samostalnom i nezavisnom postojanju prapojmova, zakona: saznanje stvarnosti jeste saznanje zakona stvari, te je zakon stvarnost, a pojedine stvari su prolazne; praktični idealizam, upravljanje volje prema idealnom, težnja da se u životu ostvari ono što se smatra idealnim, savršenim; objektivni ili konkretni idealizam, onaj po kome pojmovi razuma postoje u samoj stvarnosti (Hegel); subjektivni idealizam, učenje po kome je spoljni svet samo pretstava, a stvarno postoji samo posmatrač; up. materijalizam, realizam. (grč.)