ETYM French farce, from Latin farsus (also sometimes farctus), p. p. pf farcire. Related to Farce.
A comedy characterized by broad satire and improbable situations; SYN. farce comedy, travesty.
Broad popular comedy involving stereotyped characters in complex, often improbable situations frequently revolving around extramarital relationships (hence the term “bedroom farce”).
Originating in the physical knockabout comedy of Greek satyr plays and the broad humor of medieval religious drama, the farce was developed and perfected during the 19th century by Eugčne Labiche (1815–1888) and Georges Feydeau (1862–1921) in France and Arthur Pinero in England.
1. Manje pozorišno delo vulgarne i grube komike, šala, lakrdija, burleska;
2. kuv. Seckano meso, pomešano sa hlebom i začinima, za punjenje (nadevanje, filovanje).
Prvobitno: pesma u čast boga Dioniza, iz koje se razvila starogrčka komedija; danas: vesela, šaljiva igra; dramsko prikazivanje komičnog sukoba, u kome glavni junak u toku cele radnje strada, ali to njegovo stradanje ne izaziva u nama osežanje sažaljenja, nego osećanje smešnoga, koje dostiže svoj vrhunac na kraju, kada se ipak sve svršava lepo (supr.: tragedija); fig. šala, šegačenje, šaljiv slučaj. (grč.)
Dosetka, šega, šegačenje.
1. Stuff
2. To improve as if by stuffing