ETYM Latin excommunicatio: cf. French excommunication.
1. The act of banishing a member of the Church from the communion of believers and the privileges of the Church.
2. The state of being excommunicated; SYN. exclusion, censure.
In religion, exclusion of an offender from the rights and privileges of the Roman Catholic Church. The English monarchs King John, Henry VIII, and Elizabeth I were all excommunicated.
Prokletstvo, crkveno progonstvo ili prokletstvo nekog čoveka ili stvari; isključenje iz crkve; fig. proklinjanje, kletva;
Anatema esto, neka je proklet!
Isključenje, isterivanje iz nekog društva ili zajednice; naročito: isključenje iz crkve, anatema. (lat.)