ETYM Latin ductus a leading, conducting, conduit, from ducere, ductum, to lead. Related to Duke, Douche.
1. A bodily passage or tube conveying a secretion or other substance; SYN. canal, channel.
2. A continuous tube formed by a row of elongated cells lacking intervening end walls.
3. An enclosed conduit for a fluid.
Deo vatrenog oružja.
Žila, duži ili kraći šuplji organi u organizmu kroz koje prolaze razne materije.
1. Iskopano korito za tekuću vodu koja služi za navodnjavanje, odvodnjavanje, za pokretanje hidrocentrala i sl;
2. Uzani deo mora između ostrva i kopna ili između ostrva, odnosno prokopani deo kopna između reka ili između jezera i sl.;
3. Veštačka reka, propust, prokop; vodovod, oluk; moreuz; cev, čunak; fig. sredstvo, put i način za postignuće nekog cilja; arh. žleb. (lat.)
Prolazak.
Orijentisan pravac.
Manja vojna jedinica.
1. To enclose in a duct
2. To convey (as a gas) through a duct; also; to propagate (as radio waves) through a duct