ETYM Latin dogmatistes, Greek, from dokein to seem.
An stubborn person of arbitrary or arrogant opinions; SYN. doctrinaire.
Onaj koji uči pravilima vere; fil. prvobitno: onaj filozof koji je za razliku od skeptičara koji su u sve sumnjali, uopšte postavljao pozitivna tvrđenja i učenja; po Kantu, dogmatičari su oni koji postavljaju pozitivna metafizička tvrđenja ne pitajući da li čovečji razum uopšte ima prava na takva tvrđenja; fig. onaj koji postavlja tvrđenja bez dovoljnog opravdanja i koji se uprkos protivrazloga, uporno pridržava tih tvrđenja.
Pristalica dogmatizma; fig. onaj koji nešto uporno i odlučno tvrdi.