ETYM Cf. French dépossession.
1. The act of putting out of possession; the state of being dispossessed.
2. The putting out of possession, wrongfully or otherwise, of one who is in possession of a freehold, no matter in what title.
Isterivanje zlih duhova iz čoveka ili iz kuće (u Starom veku običaj kod Jevreja, neznabožaca i starih hrišćana).
Egzorcizam je u hrišćanstvu obred koji se koristi za isterivanje demona iz osobe koju su zaposeli.
Isus je lečio ljude isterujući zle duhove rečju, a njegovi sledbenici su kasnije isterivali demone "u njegovo ime". U 3. veku ovaj zadatak je dodeljen posebno obučenoj klasi nižeg sveštenstva. Obredi isterivanja demona iz ljudi i mesta postoje i u mnogim drugim tradicijama. (grč.)
Otimanje, grabež, pljačka.