ETYM Old Eng. decre, French décret, from Latin decretum, neut. decretus, p. p. of decernere to decide; de- + cernere to decide. Related to Certain, Decreet, Decretal.
A legally binding command or decision entered on the court record (as if issued by a court or judge); SYN. edict, fiat, order, rescript.
1. Odluka, rešenje, naredba vlasti, svaka viša naredba uopšte.
2. Akt o imenovanju na neki visoki položaj;
3. Odluka vlasti koja ima zakonodavni karakter (npr. u francuskoj i oktobarskoj revoluciji). (lat.)
Nalog, naređenje.
Konačno rešenje, naredba, rezultat odlučivanja.
Norma, regula, zakonska odredba.
Ishod, rasplet.
Dekret. Naredba državnika o imenovanju. Edikt.
To issue or demand by decree.
Odlučiti, rešiti, zaključiti; narediti, odrediti, izdati naredbu. (lat.)
Oglasiti.