ETYM Cf. French congruité.
The quality of agreeing; being suitable and appropriate; SYN. congruousness, congruence.
1. Sklad, skladnost, saglasnost; pravilan odnos između delova neke celine;
2. muz. Spajanje različitih tonoova u skladku celinu; svi akordi u jednom višeglasnom muzičkom stavu; pravilan odnos između pojedinih tonova muzičkog komada.
Saglasnost, slaganje, potpuna jednakost.
Harmonija, sloga, složnost.