ETYM Dutch See Command.
1. A member of a military unit trained as shock troops for hit-and-run raids; SYN. ranger.
2. An amphibious military unit trained for raids into enemy territory.
Member of a specially trained, highly mobile military unit. The term originated in South Africa in the 19th century, where it referred to Boer military reprisal raids against Africans and, in the South African Wars, against the British. Commando units have often carried out operations behind enemy lines.
Specijalno obučeni vojnik za vršenje diverzija i sabotaža u toku rata na neprijateljskoj teritoriji (eng.)
Narodna vojska, naoružani narod (za razliku od redovne ili stajaće vojske); oružani deo državne i javne bezbednosti. (lat.)